Zadatak vatrodojavnog sistema je da na
vrijeme upozori na pojavu požara i time omogući intervenciju prije
nego što je požar dostigao ozbiljne i razarajuće razmjere. Osnovni
cilj vatrodojavnih sistema je preventivno spašavanje ljudskih života,
imovine, materijalnih dobara.
Koncepciju vatrodojavnog sistema određuje
projektant ovlašten za projektiranje vatrodojavnih sistema i time je
na njemu najveća odgovornost za kasnije ispravan i pravovremeni rad
sistema. Vrlo je važno odrediti potreban broj senzora, tako i vrste
senzora koji će se ugraditi u sistem, ovisno o tipu štićenog objekta,
njegovoj konstrukciji ili namjeni.
Pravilno projektiran i izveden vatrodojavni
sistem nadopunjen s ostalim protupožarnim mjerama (putevi za
evakuaciju, ručni prijenosni aparati, hidranti, protupožarna vrata,
automatski sistemi za gašenje) može minimalizirati posljedice požara.
Ulaganje u vatrodojavni sistem je
investicija koja se može višestruko vratiti ako se ugradi na vrijeme.
Osiguravajuće kuće blagonaklono gledaju na objekte gdje postoji
vatrodojavni sistem smanjuju premije pri sklapanju police osiguranja.
Generalna podjela vatrodojavnih sistema
je na adresibilne sisteme i konvencionalne sisteme.
Konvencionalni sistemi se koriste u
manjim objektima, kućama, stanovima, te manjim poslovnim objektima,
te su u pravilu cijenom povoljniji.
Adresibilbni vatrodojavni sistemi se
koriste u većim objektima i napredniji je od konvencionalnog, u
tehničkom smislu, ali i cijenovno skuplji.
Osnovni tipovi detektora u vatrodojavnim
sistemima su optički detektori dima, termički detektori (aktiviraju
se pri određenoj, zadanoj temperaturi), termodiferencijalni (aktiviraju
se pri prekomjernom porastu temperature u određenom vremenu) te
višekriterijski detektori koji detektiraju sve navedeno za mjesta
najosjetljivija na lažne alarme.
Na takve sisteme se mogu dodati i
razni drugi tipovi detektora poput detektora plinova.
Ljudi u objektu i okolina sa alarmiraju
putem različitih unutarnjih i vanjskih sirena.
